A DIFFERENT KIND OF WAR STORY: ALEKSANDAR ZOGRAF'S "REGARDS FROM SERBIA" AND TOMAŽ LAVRIČ'S "BOSNIAN FABLES"

Ovaj članak razmatra dva primera predstavljanja raspada Jugoslavije u savremenom post-jugoslovenskom stripu. Fokusirajući se na različite grafičke i narativne strategije primenjene u knjizi Regards from Serbia srpskog strip autora Aleksandra Zografa i Bosanskim basnama slovenačkog strip crtača Tomaž...

Ausführliche Beschreibung

Bibliographische Detailangaben
Veröffentlicht in:The Slavic and East European Journal. - American Association of Teachers of Slavic and East European Languages (AATSEEL of the U.S., Inc.), 1957. - 55(2011), 2, Seite 161-187
1. Verfasser: Vervaet, Stijn (VerfasserIn)
Format: Online-Aufsatz
Sprache:English
Veröffentlicht: 2011
Zugriff auf das übergeordnete Werk:The Slavic and East European Journal
Schlagworte:Political science Social sciences History Behavioral sciences
Beschreibung
Zusammenfassung:Ovaj članak razmatra dva primera predstavljanja raspada Jugoslavije u savremenom post-jugoslovenskom stripu. Fokusirajući se na različite grafičke i narativne strategije primenjene u knjizi Regards from Serbia srpskog strip autora Aleksandra Zografa i Bosanskim basnama slovenačkog strip crtača Tomaža Lavriča, autor članka istražuje mogućnosti koje strip kao medijum nudi za suočavanje sa problemima istorijske i umetničke reprezentacije rata i ljudske patnje. U radu se obrazlaže teza da Zografovo i Lavričevo razumevanje stripa kao posebnog načina gledanja poziva čitaoca da predstavi sebi iskustvo pojedinca uhvaćenog u vrtlogu rata. Naime, Zograf i Lavrič, svaki na svoj način, brišu granice između fikcije i dokumentarne proze i koriste različite mogućnosti vizuelnog jezika stripa, time podstičući kod čitaoca etički odgovor na prizore života običnih ljudi zahvaćenih ratom. Dok Zografovo korišćenje grafičkog dvojnika kao naratora odgovara novijem auto(bio)grafskom trendu u svetskoj strip produkciji, Lavrič pribegava tradicionalnijim narativnim modelima. Služeći se žanrom basne, on nastoji da prevaziđe subjektivnu, autobiografsku tačku gledišta i tako otkrije paradigmatične pojave rata. Zografov često nerealističan, ponekad čak i apsurdan vizuelni jezik ukazuje na teškoće predstavljanja apsurdnosti rata i života u društvu pod sankcijama i u isto vreme ironično potkopava i preokreće dominanti način njihove medijske reprezentacije. Lavrič, s druge strane, koristi realističan grafički stil i služi se klasičnim metodama 'narativnog crtanja' (narrative drawing) i različitim perspektivama da bi čitaocu predočio sve strahote rata. Usredsređujući se na pojedinačne sudbine, njihovi radovi čuvaju, oblikuju i prenose alternativne priče, slike i sećanja vezana za krvavi raspad Jugoslavije, a samim tim i problematizuju dominantne predstave o raspadu države, ratu i ljudskom stradanju. Zografovi i Lavričevi radovi se stoga mogu tumačiti kao svojevrsna dopuna i alternativa dominantnom istoriografskom i novinarskom narativnom oblikovanju ratnih događanja, i kao kritički korektiv nacionalističkim interpretacijama raspada bivše Jugoslavije.
ISSN:00376752